Država mrtvih

O filmu

Priča o Slovencu, zastavniku Janezu Kranjecu, koji, posle otcepljenja Slovenije od Jugoslavije, napušta kraj u kojem je rođen, uprkos činjenici da mu je ponuđen čin kapetana u vojsci Slovenije.

Povlači se sa Jugoslovenskom Narodnom Armijom i stiže sa porodicom u Beograd. Sa ženom Makedonkom, desetogodišnjim bliznakinjama i dvadesetogodišnjim sinom, dobija sobu u samačkom hotelu.

Kasnije im se pridružuje najstraija kćerka koja je u drugom stanju i udata za srpskog vojnika koji ostaje u Bosni da se bori sa svojim narodom.

Janezova žena, bolesna od nostalgije za sretnijim vremenima, postaje bakteriofobična.

Sin mu se odaje kriminalu, a bliznakinje se povlače u svoj svet. Samo najstarija kćerka ne priznaje poraz i brine se o svom ocu i o novorođenoj bebi.

Penzionisani major nalazi posao kao vratar u beogradskom restoranu. Ponovo u uniformi, otvara i zatvara vrata automobila ispružajući ruku u nadi da će dobiti bakšiš.

Ekipa

  • producent: ZOJA TODORIĆ
  • koproducent: MAKSA ĆATOVIĆ
  • prema drami JANEZ, SINIŠE KOVAČEVIĆA
  • režija: ŽIVOJIN PAVLOVIĆ
  • scenario: SINIŠA KOVAČEVIĆ, ŽIVOJIN PAVLOVIĆ
  • direktor filma: MLADEN ČANADANOVIĆ
  • direktor fotografije: ALEKSANDAR PETKOVIĆ
  • reditelj finalne verzije: DINKO TUCAKOVIĆ
  • montaža: LANA VUKOBRATOVIĆ
  • scenograf: MIODRAG MIŠA MIRIĆ
  • kostimograf: JASMINA SANADER
  • kopozitor: KORNELIJE KOVAČ
  • maska: STANISLAVA ZARIĆ
  • ton majstor: ALEKSANDAR SIMEONOV
  • dizajner zvuka: DRAGOSLAV CENERIĆ
  • pomoćnik režije: RATIBORKA ĆERAMILAC
  • asistent režije: VUK PAVLOVIĆ, LJUBIŠA NOVAKOVIĆ

Glavne uloge

  • Janez – RADKO POLIČ
  • Gorazd/Goran – NEBOJŠA GLOGOVAC
  • Ristana – KATINA IVANOVA
  • Tatjana – MILENA PAVLOVIĆ
  • Ruzica – ELIZABETA POPOVIĆ

Živojin Pavlović

Sa 19 godina počeo je da piše o filmu i umetnosti za beogradske novine i časopise. Diplomirao je dekorativno slikarstvo na Akademiji Primenjenih umetnosti u Beogradu. Sa 25 godina režirao je svoj prvi amaterski film „LJUBA POPOVIĆ“, 1958. godine. Tri godine kasnije završio je svoj prvi igrani film „ŽIVE VODE“ iz omnibusa „KAPI, VODE, RATNICI“ (1962). Za ovaj film, Pavlović je dobio prvu od mnogobrojnih nagrada (specijalna nagrada žirija na filmskom festivalu u Puli). Nagrada filmskih kritičara na festivalu u Katargi 1965. godine za film „NEPRIJATELJ“ bila je prva međunarodna nagrada koju je dobio.

U 30. godini objavio je prvu zbirku pripovedaka, „KRIVUDAVA REKA“ (1963). Njegov prvi roman, „LUTKE“ objavljen je 1965. Pavlović je primio prvu od mnogobrojnih nagrada za kreativno spisateljstvo (nagrada „Isidora Sekulić“) 1967.

Živojin Pavlović bio je Redovni Profesor Fakulteta Dramskih umetnosti u Beogradu.

Neki od nagrađivanih filmova Živojina Pavlovića su: „NEPRIJATELJ“ (1965) – Zlatna maska međunarodnog žirija mladih kritičara na Prvom festivalu mediteranskog filma u Katargi; „BUĐENJE PACOVA“ (1967) – Srebrni medved za režiju na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu i Zlatna arena na Filskom festivalu u Puli; „KAD BUDEM MRTAV I BEO“ (1968) – nagrada za najbolji film na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima, Zlatna arena na Filmskom festivalu u Puli, nagrada na Panorami evropskog filma u Atini povodom stogodišnjice kinematografije i Zlatna medalja u Aveljinu; „ZASEDA“ (1969) – plaketa „Zlatni lav“ na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji; „Crveno klasje“ (1971) – Zlatna povelja za scenario napisan po književnom delu na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu; „HAJKA“ (1977) – Velika zlatna arena na Filmskom festivalu u Puli; „ZADAH TELA“ (1983) – Velika zlatna arena na Filmskom festivalu u Puli; „NA PUTU ZA KATANGU“ (1987) – Zlatni gladijator; „DEZERTER“ (1992) – Zlatna maslina na Festivalu mediteranskog filma u Bastiji, Korzika.

Retrospektive filmova Živojina Pavlovića organizovane su u Pezaru (1983), Larošelu (1985), Parizu (1986, 1990), Montpelijeu (1990) i Strazburu (1991).
Živojin Pavlović snimio je 15 filmova i objavio 32 knjige.

Umro je 29. novembra 1998.

Filmografija Živojina Pavlovića

  • 1958 LJUBA POPOVIĆ, cm, reditelj
  • 1959 VOZ 4686 (Train 4686), cm, reditelj, scenarista i kamera
  • 1960 TRIPTIH O MATERIJI I SMRTI (Triptych on Matter and Death), cm, reditelj, scenarista i ko-montažer
  • 1961 LAVIRINT (The Labyrinth), cm, reditelj i scenarista
  • 1962 ŽIVE VODE (Living Water), reditelj i ko-scenarista u omnibusu Kapi, vode, ratnici (Drops, Water, Warriors)
  • 1963 OBRUč (Encirclement), reditelj i scenarista u omnibusu Grad
  • 1965 NEPRIJATELJ (The Enemy), reditelj i scenarista
  • 1966 POVRATAK (The Return), reditelj
  • 1967 BUĐENJE PACOVA (The Rats Wake Up), reditelj
  • 1967 KAD BUDEM MRTAV I BEO (When I am Dead and White), reditelj
  • 1969 ZASEDA (The Ambush), reditelj i scenarista
  • 1970 CRVENO KLASJE(Red Ears of Wheat), reditelj i scenarista
  • 1971 OPKLADA (The Bet), scenario
  • 1972 TRAGOVI CRNE DEVOJKE (Traces of the Dark Girl), scenario
  • 1972 RATNIčKI TALENAT, (The Warrior’s Talent), TV scenario
  • 1973 LET MRTVE PTICE (The Flight of the Dead Bird), reditelj
  • 1975 PESMA (Poem), reditelj i TV adaptacija
  • 1977 HAJKA (The Chase), reditelj i scenarista
  • 1980 DOVIĐENJA U SLEDEĆEM RATU (Good bye until the Next war), reditelj i scenarista
  • 1983 ZADAH TELA (Body Odour), reditelj i ko-scenarista
  • 1986 BRADA (The Beard), TV scenario
  • 1987 NA PUTU ZA KATANGU (On the Road to Catanga), reditelj
  • 1992 DEZERTER (The Deserter), reditelj i ko-scenarista
  • 1997 2000 DRŽAVA MRTVIH, aka Janez, (The State of the Dead, aka Janez), reditelj i ko-scenarista

Dinko Tucaković

Rođen u Zenici, 7. juna 1960. Gimnaziju je završio u Sarajevu, 1978. Diplomirao filmsku i TV režiju na Fakultetu Dramskih umetnosti u Beogradu 1984.

Filmski teoretičar i kritičar, pisao je za sve značajne jugoslovenske časopise, kao i za „POSITIFF“ i „SIGHT AND SOUND“. Autor je nekoliko knjiga o filmu: „TAJNI ŽIVOT FILMA“ (The Secret Life of Film) 1993; „STRANCI U RAJU“ (Strangers in Paradise) 1998. Radio je kao selektor nekoliko jugoslovenskih filmskih festivala i bio član žirija FIPRESCI na festivalima u Anesiju, Beču i Kanu.

Njegovi filmovi učestvovali su na međunarodnim filmskim festivalima: „BERNISA“ (Madrid), ŠEST DANA JUNA“ (Selb), „PISMO“ (Berlin).

Osvojio je nekoliko nagrada na jugoslovenskim filmskim festivalima.
Direktor programa Jugoslovenske kinoteke. Predsednik Saveta Beogradskog međunarodnog filmskog festivala (FEST). Radi kao filmski kritičar časopisa VREME u Beogradu.

Filmografija Dinka Tucakovića

  • 1979 BLIŽE I DALJE (Faraway but so Close), 16mm, 6min
  • 1980 ISIJAVANJE (Bursting Out), 16mm, 10 min
  • 1981 PIKNIK (Picnic), 35mm, 12 min
  • 1983 DRUGI KRUG (Second Circle), 16mm, 17 min
  • 1984 ŽEST DANA JUNA (Six Days in June), 35mm, 92 min
  • 1985 JOHN A. ALONSO – Made in Yugoslavia, 16mm, 14 min
  • 1991 ANRI ALEKAN U BEOGRADU (Henri Alekan in Belgrade), Beta, 29 min
  • 1992 BERNISA (Berenice), 35mm, 17 min
  • 1992 VILMOŠ ŽIGMOND (Vilmos Zsigmond – Portrait), Beta, 29 min
  • 1996 PISMO (The Letter), 35mm, 7 min
  • 1999 BELGRADE TAGEBUCH (Beogradski dnevnik), GER, Beta, 60 min

Asistent režije:

  • 1986 DIE VERLIEBTEN (Ljubavnici), GER-YU, Jeanine Meerapfel
  • 1986 IL COLPO (Greška), ITA, Sauro Scavollini
  • 1995 ULYSSES GAZE (Odisejev pogled), FRA-GRE-ITA, Theo Angelopoulos

Takođe je napravio više od 100 emisija za televiziju i oko 30 spotova za jugoslovenske rok grupe.

Njegov skorašnji film „BELGRADE TAGEBUCH“ (Beogradski dnevnik) GER 1999, bio je prikazan prošle godine na festivalu u Veneciji, a takođe je učestvovao na festivalima u Kelnu, Trstu, Sardiniji i Ljubljani.

Film, 2002.
Žanr: Drama
Reditelj: Živoin Pavlović | Dinko Tucaković

Priča o Slovencu, zastavniku Janezu Kranjecu, koji, posle otcepljenja Slovenije od Jugoslavije, napušta kraj u kojem je rođen, uprkos činjenici da mu je ponuđen čin kapetana u vojsci Slovenije.